Tragom ilirskih legendi
Pričom „ Sijenka Kale“, Luka Tapušković, učenik IV razreda, sa smjera tehničar kulinar, osvojio je drugo mjesto na Osmom regionalnom konkursu fantastične književnosti REFESTICON 2020. „Kako je ovo Lukino drugo učešće na Festivalu, i druga nagrada, želimo da gnijezdo zmajevih jaja i ove godine dopuni“, s neskrivenim ponosom ističe njegova profesorica književnosti, Jelena Raičković. „Riječ je o talentovanom mladom čovjeku, čije nove priče s nestrpljenjem očekujemo. Sa izrazitim darom za pripovijedanje, Luka nas odvodi u svijet ilirskih legendi, kombinujući saznanja i kreativnost, u svijet u kome uvijek pobjeđuje dobro nad zlom, a putevi podvižnika, gladnih pravde, su puni iskušenja“.
Nagrada uključuje plaketu, Srebrno zmajevo jaje i objavljivanje priče u Zbirci kratkih priča Ilirske legende. Luki čestitamo na osvojenoj nagradi i zahvaljujemo na trenucima radosti koje nam je priredio.
Evo odlomka iz priče:
„ Stranac tada po prvi put skide kapuljaču i otkri lice. Ono ne bješe ni mlado, ni staro, bezlično.Preko desnog oka imao je rez koji je išao na stranu. Koliko je vremena prošlo, ožiljak se polako stapao sa kožom. Crna kosa se vijorila na vjetru, sa primjetnim sijedim dlakama.Podigavši glavu, rekao je:
-Kraldas od Ardijeja, Vama na usluzi.
-Da li me lažes, Kraldase?, upita Teuta.
-Nije mi u interesu da Vas lažem, kraljice.
-Ipak, tvoj naglasak govori drugačije, netipičan je za Ardijejce- provuče kroz zube Teuta te riječi.
-Moj naglasak , većini je čudan. Ja sam polat, majka mi je bila Ilirka, otac Kelt, Druid svog plemena. - odgovori Kraldas.
-Znači Kopilan.-prosikta Teuta.-Zar misliš da jedan Kopilan može doći i obaviti zadatak poput ovog?
Kraldas se osvrnu oko sebe, posmatrajući osvijetljenu dvoranu i zamračene uglove. Konačno usmjeri pogled ka Teuti i odgovori:
-Osim mene, ne vidim više nikog. Svi koji su ranije dolazili su pobjegli, držeći glavu u rukama umjesto na vratu.
